“Tri zla” po Crkvi u Hrvata

Prenosimo s portala CFI Croatia – Centar za promicanje znanosti i kritičkog mišljenja. Autor: dr.sc. Slobodan Danko Bosanac. To je reakcija na ovo: Kaptol: Hrvatsku su inficirali komunisti, liberali i ateisti. Ilustracije smo dodali mi.

Obama i MarxUnutar tjedan-dva Kaptol se očitovao dva puta u medijima s tvrdnjom o opasnosti od “inflitracije Hrvatske od strane komunista, liberala i ateista”. S obzirom da je Hrvatska ustavom deklarirana kao sekularna država, potrebno je javnost obavijestiti o težini takvih tvrdnji i opasnostima koje one donose.

To što jedna ustanova s reputacijom Katoličke crkve izlazi u javnost s takvim tvrdnjama ukazuje na nekoliko stvari. Prije svega rječnik je više primjeren jednom dobu za koje ta ista ustanova tvrdi da je bio mrak demokracije. Niska razina takovog obraćanja, ali i njihova učestalost, otkriva ono što bi moglo biti u pozadini svega. Da parafraziramo Peterovo načelo: u težnji za apsolutnom vlasti svatko dolazi do svoje razine nemoći. Test crkve da vidi dokle seže njena kontrola vlasti. Situacija se čini apsurdnom. Budući da bi, prema svim formalnim pokazateljima, upravo katolički kler trebao likovati: skoro 88% građana Hrvatske deklarirali se katoličkim vjernicima, ostalo su većinom vjernici raznih drugih vjeroispovijesti (7%) i oni koji ne vjeruju (ateisti i agnostici 5%). Dakle postotak onih na koje se ukazuje je 5%, naravno, uz pretpostavku da, recimo, pravoslavni vjernik nije ujedno komunist ili liberal (po definicji ne može biti ateist) i jedino su nevjernici komunisti i liberali. Želi li Katolička crkva 0% onih s njihovog popisa? A što je s ostalim vjernicima? Barem se deklarativno Katolička crkva opredijelila za međureligijsku toleranciju pa (još) nema opasnosti za pravoslavce, muslimane, židove… Malo je vjerojatno da se o tome radi.

Na koga crkva misli kada govori o zlu u Hrvata i kako se isto manifestira? Na svako od ta tri zla otpada 2% pučanstva, recimo da ih jednako raspodijelimo. Na komuniste dakle otpada taj mali broj i malo je vjerojatno da se Katolička crkva boji tog broja najgorih među nevjernicima. Vrlo je vjerojatno da tim epitetom želi obilježiti sve one koji se usude dignuti glas protiv njih, iz bilo kojih razloga. No onda ima više kritičara Crkve nego što ti mali postotci pokazuju, a da se to shvati mora se malo bolje razumijeti riječ „vjerovanje“. Ima li crkva saznanja koliko od velikog postotka vjernika ima onih koji uz vjerovanje u Boga vjeruju u NLO? Dakle formalno vjerovanje kao odgovor na neka od temeljnih pitanja koje ljude zanimaju. Razlika između teističkih vjernika i NLO-vjernika je jedino što potonji nemaju instituciju koja štiti to vjerovanje, premda ih ima dosta (recimo 40%), dok Bog ima Crkvu. Vjerovanje u NLO i Boga ne isključuje jedno drugo jer nema „sukoba interesa“, a postotci to potvrđuju. Međutim, vjerovanje ne uključuje poštivanje, življenje u skladu s naputcima zapisanim u dokumentima kojima Crkva potvrđuje svoj legimitet. Takvih je daleko manje i Crkva mora biti toga svjesna ali ne želi to priznati, barem ne javno.

Miklenić i komunistiZašto su komunisti na popisu? Komunisti su isto tako vjernici, ali temeljno druge vrste. To su vjernici u mogućnost regulacije društvenih odnosa izgradnjom novih ekonomskih, koji se temelji na pravednijoj raspodjeli viška vrijednosti, profita. To nije diktat nekog božanstva već diktat ekonomskoh odnosa. U načelu Crkva ne bi trebala imati ništa protiv takovog vjerovanja, izvrsno se poklapa s naučavanjem Isusa, slično kao onog u NLO. Dapaće, sigurno među katoličkim vjernicima ima mnogo onih koji bi željeli da su ekonomski odnosi drugačiji. Međutim komunizam je postao institucija, u pogrešno vrijeme od pogrešnih ljudi, i kao svoju temeljnu premisu odredio je potpunu odvojenost svjetovne vlasti od crkvene, ekstremni sekularizam (tu se ipak mora učiniti razlika u gradiciji ekstremnosti u pojedinim društvima gdje su komunisti bili na vlasti). Ako se tako razumije odnos Crkve i komunizma onda Crkva s njim maliciozno poistovjećuje težnju sekularnom društvu. U obranu komunizma mora se reći da su mnoga od njegoh načela ugrađena u moderna društva s visokom razinom socijalnih odnosa. Jedan razlog više da se crkveno obraćanje javnosti može shvatiti kao neposredno upereno u temeljne vrijednosti takvih odnosa.

Što se tiče liberala, to je zadiranje Katoličke crkve u političke odnose u društvu. Ima vrlo malo društvenih zajednica gdje političke stranke s prefiksom liberali ne postoje. Kod nas isto tako, i eksplicitno imenavanje zla koje liberali šire svojim nazorima neposredno ih stigmatizira. Liberale ima i sama Katolička crkva, sve one koji u naučavanju Biblije vide inspiraciju uma a ne inspiraciju vlasti. Da tih nije malo vidi se svugdje u našem društvu, a pripadaju onoj famoznoj brojci od 88%. Kada Crkva govori o zlu liberala ima li i njih na pameti?

Možda jedno od najgorih nedemokratskih i netolerantnih lica katoličke crkve upravo je odnos prema ateistima. Vjerovanje u Boga je samo to, vjerovanje, i prema tome nevjerovanje u to vjerovanje (ateizam) ima potpuno jednako demokratsko pravo iskazivanja. Radi se o konceptu koji je isključivo proizvod ljudskog uma i kao takovo je nedokazivo. U tom smislu i teizam i ateizam bi trebali imati istu zakonsku zaštitu u vjerskom zakonu, međutim nemaju je i kao takvi ateisti su „objekti za odstrel“. Tolika nesnošljivost Crkve prema ateistima ipak se ne može shvatiti samo na temelju suprotnog mišljenja o postojanju Boga. Korijeni su mnogo dublji i dotiču znanost. Spoznaja prirode do koje se došlo pomoću znanosti posredno ukazuje da sve više postavki, na kojima se temelji vjerovanje u Boga, ne stoji. Ujedno, to ide u prilog onima koji tvrde da Bog ne postoji, ateistima, što Crkvi postaje sve teže tolerirarti jer je njen autoritet ugrožen. Crkva ne može tek tako lagano odbacivati te nove spoznaje, znanost ima neprikosnoveni autoritet temeljen na onom što Crkvi nije moguće pobiti, na provjeri. Ona se jednostavno okreće iracionalnom, stigmatizira ateiste do razine histerije.

Preporuka Katoličkoj crkvi, ali i ostalima, pustite Boga da se odmori od stalnih zahtjeva na njega da si izbori mjesto na političkoj sceni. Neka u miru radi ono za što je stručnjak, donosi smirenje duše.

Oglasi

O autoru Zoran Oštrić

Osobni blog: http://zoranostric.blog.hr
Ovaj unos je objavljen u Rimokatilička crkva. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s